# # #

MOJ PUT (12)

Nalazite se: Home » Novosti i dogadaji » MOJ PUT (12)

MOJ PUT (12)

MOJ PUT (12)

24. 1. 2013

Pobeda bez pobeđenih

Pobeda bez pobeđenih je ostvariva samo ako prvo svi pobedimo sami sebe. Da bi to uspeli moramo poželeti da živimo u istini i da živimo od svog rada. Da radimo što volimo i prodajemo svoj rad, a ne svoju dušu. Onog trenutka kad kod nas prevagne visina plate nad vrstom posla koju znamo i volimo da radimo, naštetili smo svojoj duši makar radili najčasniji posao i najsavesnije što je moguće. I od najmanje plate se može preživeti. Malo je gladnih koji nešto rade, a puno je nesrećnih sa parama, a pogotovu sa više nego što im treba. Radeći posao koji volimo, makar i zbog visine plate, radićemo ga uspešno i napredovaćemo i u poslu, i u životu. Uživaćemo u tako zarađenoj korici hleba mnogo više nego u šarenoj laži koju smo kupili od suviška. Kao što seljak uživa uz svaki gutljaj piva ispred prodavnice, koje ispija iz orošene flaše sa kojom se prvo pomazio upravo skidajući rosu. On za to uživanje ima dovoljno i vremena i para, jer živi kao slobodan čovek, prirodno i od poštenog rada. ŠTO DOBIJAMO VIŠE PARA, GUBIMO VIŠE SITNIH ZADOVOLSTAVA KOJIH JE DALEKO VIŠE NEGO KRUPNIH, a na kraju nemamo vremena ni za sitna, ni za krupna zadovoljstva, ni za porodicu, ni za prijatelje.

Svi ovo znamo, ali pod naletom BELOSVETSKE PROPAGANDE nismo svesni značaja vremena koje gubimo radeći za MAMIPARE i neprimetno, polako i sigurno gubimo vreme koje bi podelili sa prijateljima i porodicom i postajemo sami sebi svrha. Dece je sve manje, uvodimo bestelesnu oplodnju, a potomstvu ostavljamo dugove da bi DANAS IMALI ŠTO VIŠE i što pre. Mislim da srpski narod nikada u istoriji nije manje mislio na svoje potomstvo, ni za budućnost naroda. Kad sam postao svestan da će za godinu dana početi da prodaje svoju ZEMLJU STRANCIMA morao sam da dignem glas. Ako čuvari čovečnosti ostanu bez zemlje, ostaće i svet bez ljudi. U interesu našem, našeg potomstva i celog Sveta moramo se probuditi i osvestiti, i početi da zavaravamo sebe i ceo svet da se može lepo živeti bez rada. Može, ali ne dugo i niko neće raditi za nas, a pogotovu na našoj zemlji koja postane njihova. KADA JE DOMĆIN PRODAVAO imovinu svojih predaka da pojede i popije? Dobar domaćin nikad, a loš se zove RASPIKUĆA. Već godinama uzimamo kredite da bi uvozili beli luk i ostalu hranu iz inostranstva. Zajmimo za hranu u Srbiji koja bi mogla da hrani pola Evrope.

KRAJNJE JE VREME DA SRBIJA IZNEDRI DOMAĆINA,  koji će se starati o svojoj zemlji i svom narodu. Ove godine slavimo 900 godina od rođenja Stefana Nemanje i 200 godina od rođenja Njegoša. Devet vekova je pun broj vekova za patnju, golgotu, buđenje i vaskrsenje naroda. Ništa se ne može ostvariti na silu i preko noći, ali se mogu utvrditi interesi i ciljevi Srbije. Pravi ciljevi ne traže žrtvu u životu i krvi, već u radu i odricanju od nečasnog života kojim se brzo stiče i još brže gubi. Živeli smo lepo prodajući oružje da drugi ratuju, pa je zakucao rat i na naša vrata, iako smo mislili da ga više nikad biti neće. Do pre samo dvesta godina zelenaštvo i bankarstvo se smatralo za najnečasnije zanimanje i Sloveni su to prepuštali drugima, a danas nas banke udruženo pljačkaju, prouzrokovali su svetsku krizu u svojoj alavosti za kamatama. Pozajmljuju nepostojeće pare samo da plaćamo kamate koristeći našu alavost i želju za brzim bogaćenjem koje vodi u propast svih. Kupiće našu zemlju nepostojećim parama u vidu cifara na bankarskim računima, a onda će ukinuti pare i proglasiti da je samo zemlja vredna i važna. Za nas će biti kasno kad shvatimo da smo prevareni, pa će opet naša deca ratovati i ginuti, ako nas uopšte bude.

Sve što danas nije u interesu naših bližnjih, našeg grada i naroda dugoročno, nije ni u našem ličnom interesu, niti je na korist Evrope i Sveta. Izgubili smo rat i moramo priznati sebi i drugima i ZAPISATI da nam je oteta zemlja, ali niko nam ne može zabraniti da utvrdimo zdrave ciljeve i interese naroda. Niko nema oružje kojim se POBEĐUJE ISTINA, ali zato i naše oružje mora biti istina i moramo mi početi živeti u istini, pojedinačno i kao narod. Za početak hajde da govorimo ono što mislimo. Ja mislim i znam da je budućnost zdrave Srbije: TRI DOMAĆINA unutra i UJEDINJENA SLOVENIJA (SLAVIJA) spolja. O ovome ću pisati bez namere da o tome raspravljam ili nekog ubeđujem, već kao moj Zavet i Poslanje svom narodu kako biti i živeti život dostojan čoveka među slobodnim ljudima. Moj Zavet će se kositi sa svim lažnim vrednostima i učenjima, ali izbor je slobodan i Vaš.  

Milijan Jelić