# # #

MOJ PUT (3)

Nalazite se: Home » Novosti i dogadaji » MOJ PUT (3)

MOJ PUT (3)

MOJ PUT (3)

22. 11. 2012

Govor ispred vinarije u Bujačiću, od 13.10.2012., održan na proslavi „U čast loze od Valjeva“ u prisustvu Srpskih vitezova vina, državnika, ambasadora, akademika i druge srpske braće i sestara.

Beseda pod Gorom - I deo

 

Tragajući za istinom i ljubavlju stigoh do vina i počeh da ga proizvodim iz ljubavi. Vino meni opet uzvrati tako što me spoji sa mnogim ljudima iz celog sveta, koji obogatiše moj život. Danas, stojeći ovde pred vama i zahvaljujući vama sam najbogatiji čovek na svetu. Nije bogat onaj ko je pun para i  imućan, već onaj ko je ispunjen istinom i Bogom, kako srpski jezik to lepo objašnjava. Ako bogatstvo budemo merili imovinom, uvek će nam biti malo i stalno ćemo biti siromašni. Nemam sve, ali mi ne treba ništa više.

 Bilo je i da nemam baš ništa, ni vina, ni istine. Rođen sam tamo iza brda, radio, učio i razmišljao. Vinarstvo je moje deveto zanimanje i obzirom da je devet pun broj, nadam se i poslednje. Živeo sam na trinaest mesta na ovoj planeti u traganju razapet između Finske i rta Dobre Nade po vertikali, i Amerike i Japana po horizontali. Nigde ne nađoh ovaj raj i ovu civilizaciju, ni boljeg paradajza, niti  boljeg grožđa. Paradajz na engleskom jeziku znači raj, negde se zove i rajska jabuka. U jednom trenutku mi se učini da sam taj raj našao na karipskoj plaži, pored Stare Luke, Puerto Vieho, baš tamo gde je kažu Kolumbo otkrio Ameriku. Već sam video brodić u luci i mali avion na obližnjem aerodromu kad se poželim kuće u Majamiju,  a onda ugledah naduvanog crnca sa Jamajke, koji šeta zagrljen sa dve debele, pijane Nemice i moji snovi se potopiše u toplom Karipskom moru što zapljuskuje crne, vulkanske plaže Kostarike.

Tako se ja vratih među svoj narod, narod Sunca i vina. Vino i istina nam behu zamućeni,  ali Sunce sijaše baš kao i u vreme nemanjićkog  carstva. Istinu malo zamutismo sami, malo uz pomoć drugih, pa pomislismo i sami da smo, ne samo lošiji nego što smo bili, nego da smo i najgori od svih. Da li smo?

Najnovija nauka kazuje na osnovu DNK analiza da je pupak civilizacije belog čoveka ovde na Balkanu i da je stara desetine hiljada godina. Tek u Južnoj Africi iz engleske knjige saznadoh da je najstarije naselje na svetu Lepenski Vir. Ali kažu svi, pa i mi, da to nije naše. Mi imamo najsavršenije pismo, ali najstarije vinčansko  jeste u Srbiji,  ali nije srpsko. Mi smo odnekud došli, ne zna se odakle, ali se zna da nas tamo više nema.  Ovde smo, eto, slučajno. Pre šestog veka se o nama ništa ne zna i verovatno  nas pre nije ni bilo. Možda smo pali sa Marsa, jer ta fraza postoji kod većine slovenskih naroda, stara bar hiljadu godina. Kakve mi veze imamo sa astronomijom!

Zna se da se dominantna vrsta vremenom usavršava i povećava, pa i čovek je danas viši za desetine santimetara nego što je bio u srednjem veku.  Ali činjenice da je slovenski narod najbrojniji beli narod, da su Crnogorci najviši beli narod, da nigde na ulicama nema toliko lepih ljudi, da smo uvek ginuli za dobrobit ljudskog roda, da smo najgostoljubiviji narod, ne znače nikom ništa. Trebalo bi se zapitati zašto je Mona Liza najvrednija slika, a u poruci vanzemaljskim civilizacijama se šalje freska Belog Anđela iz Mileševe.  Zašto veliki Dante ljubav naziva slovenskim vetrom? Zašto je srpsko pismo najsavršenije, a Bordeaux se čita Bordo i ima vina od po 9000 eura, a srpska su skupa kada koštaju i 900 dinara? Kada bi bilo pameti, kurs bi trebao da bude 1 dinar - 10 eura, ali to je druga tema.

Znajte, braćo moja, da je zdrav srpski seljački razum i logika osnov svih nauka. Gledam pre neki dan seljaka  iznad Lelića, koji čuva tri krave, ležeći u strani sa rukom  ispod glave i travkom u ustima, slobodan i bez depresije. Nekad je takav seljak znao od čega ta travka leči, baš kao Jova sa Romanije, koji  izleči izgorelu Kiti Svon od koje je cela svetska medicina digla ruke. Moderna medicina leči jednu, a izaziva tri druge bolesti, sve radi nečije materijalne koristi. Trgovina zdravljem i životom  postala je najunosniji posao. Iz povlenskog sela Lelić je potekao i jedan od najvećih srpskih umova,  sveti Vladika Nikolaj Velimirović, čiju sam knjigu „Misli o dobru i zlu“ , sreo na nebu,  leteći avionom od Kankuna do Havane tek pre 13 godina. Do tada je bio sakriven i utajen od mene kao i istina. Nikolu Teslu nećemo računati jer je sa druge planete, ali moramo se setiti da je prvi predsenik Američke akademije nauka bio Srbin Mihajlo Pupin (čije ime svedoči i znači: koji je kao Bog iz pupka sveta, Balkana).  Značaj imena i značaj kuma koji ga daje je samo jedna od srpskih starih vrednosti.

Milijan Jelić