# # #

MOJ PUT (4)

Nalazite se: Home » Novosti i dogadaji » MOJ PUT (4)

MOJ PUT (4)

MOJ PUT (4)

29. 11. 2012

Govor ispred vinarije u Bujačiću, od 13.10.2012., održan na proslavi „U čast loze od Valjeva“ u prisustvu Srpskih vitezova vina, državnika, ambasadora, akademika i druge srpske braće i sestara.

Beseda pod Gorom - II deo

Pre neki dan sednem i ja pored vinograda sa travkom mudrosti u ustima, gledam magarca kako pase i razmišljam... Kako to da ceo svet duguje, a najbogatije zemlje i narodi duguju još više od siromašnih? Jedna 1.300 milijardi, druga 2.000 milijardi, a treća nema ni broja da iskaže dug. Kome to svi mi dugujemo? Pitam magarca, a on pase i dalje, i pravi se blesav. Ne znam ni ja sigurno, ali po zdravoj seljačkoj logici taj mora biti vanzemaljac i jedan je veliki zajebant. Ovo će biti još zajebanije prevesti, ali zato nas malo ko i razume .

Braćo moja, popijmo vina i probudimo se iz Slovenskog Sna i probudimo Slovensku Dušu u nama. Vratimo se starim, iskonskim, proverenim vrednostima, svom jeziku, budimo svoj na svome, ne moramo nigde da idemo, gde god da odemo nećemo dobiti ništa džabe, raditi možemo i ovde ako stvorimo uslove za rad, a ne za prevaru.

Stariji su i bolji naši običaji od rimskih zakona u koje je naša slovenska duša zarobljena. Najvažnije je živeti kao čovek među ljudima. Civilizacija nije tehnologija, kako nam se nameće, koja navodno olakšava rad i život. Ona pomaže, ali se najčešće zloupotrebljava. Civilizacija su međuljudski odnosi, ljubav i druženje koje se ne može kupiti. Jedan značajan Japanac kada je bio na našoj svetoj planini Povlen, izjavi da je 20. vek bio njihov vek tehnologije, a da je 21. vek, naš vek hrane i vode.

Jedan naš prijatelj Austrijanac, koji živi malo duže u Srbiji, reče da bismo mi Srbi trebali da izvozimo naše druženje. Progovori Bog kroz njihova usta, ali Srbin to niti veruje, niti čuje, jer je zbunjen i tužan što ne može da kupi sve što postoji,  a u stvari mu ništa od toga i ne treba. I ne smo da mu ne treba, nego mu i škodi. Pre neki dan iz našeg podruma je otišlo prvo vino u Ameriku, ali ono što mi treba da izvozimo svetu je naša CIVILIZACIJA, čiji su koreni duboki kao i koreni vinove loze. Svaka civilizcija je propala kao posledica pada morala, a moral je, braćo moja, srpska reč. Moralno je samo ono što se mora. Moral je Božiji, usađen je u svakog od nas i ne propisuje se zakonom. Zakon je samo minimum morala. Ubiti životinju da se preživi je moralno, ali neki ljudi, ako ih tako možemo nazvati, su imali i po trista hiljada lovačkih trofeja.

Stari naziv za Češku je Bohemija ili Bogemija, nekada zemlja ljudi sličnih bogovima, a Morava zemlja ljudi visokog morala. Da li se to može vratiti? Ja verujem i znam da može i mora. Zasadio sam sortu Danubius, a brao sam Moravu. Neka i reka Dunav postane peta i Najveća Morava i neka narodi, koji žive pored pet Morava uđu u petu dimenziju i postanu i ostanu narod morala. Ali pre izvoza morala se mi SAMI moramo vratiti našim vrednostima, korenima naše ljudske loze, kao sto smo se vratili vinu.  Neka nam je 21.12. ove godine, kada Sunce posle 26.000 godina ulazi u galaktičku ravan, Bog u pomoći da to bude kraj ubrzanja vremena i haosa, da izađemo iz košmara i mraka, i da krenemo u novi ciklus, gde nas čeka 13.000 godina dug put, put svetlosti ka istini, slobodi i čovečnosti.

Da ste mi živi i zdravi i dabogda mislili, govorili i radili isto!

Milijan Jelić