You are here: Home » News & events » MOJ PUT (18)
![MOJ PUT (18)](/files/132845b4cdf4fd3ad91b2cee4f301b9f.jpg)
MOJ PUT (18)
7. 3. 2013
Tri domaćina (V)
„DOMAĆINE DRUGI, BRALE, TEBI NIJE BAŠ DO ŠALE,
PREDUZ’O SI PREDUZEĆE, DA LI MUKE IMA VEĆE?“
Preduzimljiv čovek želi više i bolje. Želja za boljim životom je u prirodi, manje-više, svakog čoveka, ali posebna je vrsta ljudi velike energije, koji su predodređeni, programirani da organizuju više ljudi na zajedničkom poslu. Od svih vidova preduzetništva najzdravije je porodično ili u okviru familije. Nekada su porodične zadruge brojale i preko sto članova među kojima su vladali harmonija i poverenje sa jasnom podelom posla. Oni su bili porodica, preduzeće, vojska i mala država koje je na okupu držao jedan trostruki domaćin. Srpske porodične zadruge su najbolji i najhumaniji vid organizacije društva u istoriji čovečanstva, trajao je hiljadama godina i opstajao sve do pre pedeset godina. Pod parolom slobode i jednakosti nastale su države koje su postale same sebi svrha, razbile porodice i ljude pretvorile u robove pravila i normi suprotnih ljudskoj prirodi. Nigde čovek ne može ostvariti veću slobodu nego u krugu porodice. Dobar domaćin, hijerarhija i poredak je zadržan samo u onom vidu uređenja društva gde se stvara dohodak i porez, a to je preduzeće. Nijedna revolucija u krvi nije donela ništa dobro, ni buržoaska, ni socijalistička. Danas kada je propao i liberalni kapitalizam i socijalizam vidimo da su to sve bili vidovi robovlasništva koji su doveli do toga da smo danas postali robovi robe, para, mode, medija, banaka i država. Rimski rob bar nije mogao ući u minus, a današnji Italijan duguje u proseku 30 000 evra i obezbeđuje robovsko nasleđe i svom potomstvu.
Ipak, od svih današnjih robova najveći je preduzetnik, domaćin u preduzeću, bez obzira da li je nasledio ili na brzinu stekao u poslednje vreme svetskih previranja. Veće preduzeće, veća odgovornost, duži radni dan, leže se i ustaje sa radnim obavezama, uglavnom problemima. I onaj što je postepeno bez zaduživanja gradio zdravo preduzeće polako postaje rob svog kapitala jer, ako ne želi da propadne, mora napred da ulaže dobit u nove obaveze, odgovornost i da se širi. Sve što se širi mora jednom da pukne. I da želi da se zaustavi ne može, jer ga konkurencija tera napred. Vremena za porodicu i prijatelje ima sve manje, sam prelazi na brzu hranu, a ručkove provodi sa poslovnim partnerima i to najčešće sa problematičnim i neodgovornim, sa kojim da nije poslovnih problema ne bi nikad seo za istu trpezu. Dobar domaćin brzo postaje svestan da ne može da pojede toliko koliko je zaradio i da su zamkovi i jahte posledica sujete, besmislena obaveza i teret. U srednjem veku i Srednjoj Evropi, kad nije bilo „Feraria“ i „Versaćea“, postojale su bljuvaonice sa peruškama u trpezarijama zamkova, pa kad više nije moglo da im stane zagolicali bi resicu i prosuli niz zidine napola svareno najskuplje jelo i vraćali bi se da ponovo jedu. Genetski već deformisani od rodoskrnavljenja naduli su se do pucanja od nezdrave hrane od koje su se često i razbolevali. Danas su otišli u drugu krajnost sa dva skupa zalogaja na tanjiru od pola metra i bocom vina od 10 000 evra. Dvorce su zamenili jahtama, a pogled na ostareli smežurani par na palubi broda koji ispija čašu vina u samoći kod mene izaziva sažaljenje slično kao prema „vitezovima“ sto povraćaju niz zidine dvoraca. Meni se opet povraća od moljakanja da nam daju “datum za pregovore o ulasku u Evropsku Uniju“.
Domaćin u preduzeću ne mora biti vlasnik, već može biti i rukovodilac koji ima domaćinski odnos koji proizilazi iz njegovog bića i vaspitanja. Odgovoran, častan i pošten nosi veliki teret organizacije posla i velikog broja ljudi koji su ispod njega. Veća plata i privilegije su blaga uteha za sve nevolje i probleme na poslu, posebno za odgovornog direktora koji prestaje da bude svoj čovek i postaje čovek za sve. Veća prava uvek nose i veće obaveze ako je postavka zdrava, a ako nije onda blagodat prava kratko traje i loše se završava. Domaćinski odnos prema radu se zasniva u kući i proizilazi iz vaspitanja, porodičnih odnosa, osećanja zajedništva i nesebičnosti koja se ponesu iz doma. U zdravoj kući i zdravom preduzeću obaveze i doprinosi su u prvom planu, ispred prava. Prava bez odgovornosti su propast i za kuću, i za preduzeće. Od sva tri domaćina najmanje je ugrožen domaćin u preduzeću koji pravi pare, jer su pare postale opsesija i glavno sredstvo upravljanja i manipulacije modernim robljem. A kao i sve narodne izreke tačna je i ona da „pare ljude kvare“. Zato, ako niste gladni, ne žurite da zaradite velike pare da bi ste ih trošili na mamipare. A dok je srpske zemlje, Srba gladnih biti neće, za razliku od neradnika što se bore za prava radnika.